BiH “most ispod mosta” u Goraždu, izgrađen je ratne 1994.

Goražde  ̶  “Most ispod mosta”, jedan od simbola otpora agresiji u Goraždu, izgrađen je ratne 1994. godine kako bi omogućio prelazak ljudi s jedne na drugu obalu rijeke Drine.

U ratu je značio život, a danas propada.

Velike ideje i priče u kojima je trebao postati srce grada ostale su u prošlosti. Mnogi su zanemarili činjenicu da je jedinstven u svijetu i zanimljiv, kako zbog vremena u kojem je nastao, tako i zbog uloge koju je igrao.

Sve ćuprije na Drini imaju svoje priče, a vjerovatno su stanovnici Goražda jedini koji se mogu pohvaliti da imaju most ispod mosta. Čude se, ali i dive posjetioci, jer ovaj mostić u svakom smislu predstavlja čudo.

To je ratna arhitektura, našale se Goraždani kada ih pitaju šta je u tom mostu tako važno. Žičani most, daske “sklepane” kako se tada moglo, Drina viri između njih, ali niko ne propada kad prolazi mostom. Siguran je, a takvim ga je napravio neimar Selver Sijerčić, majstor svih zanata i omiljeni Goraždanin. Selver je poginuo, ali njegov most je spasio na hiljade života.

Spomenik ratne arhitekture, koji se nalazi i na turističkoj karti grada, prava je atrakcija no pitanje je dokad, jer stanje u kojem se nalazi ne obećava mnogo. Sredina mosta već je prilično urušena, ulaz s lijeve obale nije adekvatan, tako da je prilaz moguć samo s desne obale. Most danas niko ne može preći jer mu je potrebna obnova.

“Udruženje veterana rata je 2011. godine kandidovalo projekat ‘Most ispod mosta’, iako to nisu projekti kojima se mi bavimo, više smo željeli da simbol tog vremena obilježenog umijećem preživljavanja, snalažljivosti, mudrosti, ostane sačuvan”, ispričao je za Klix.ba Abduselam Sijerčić Pelam, ratni komandant iz Goražda.

U projektu je zamišljeno da se na željeznim konzolama oko 130 metara s jedne I druge strane postave fotografije života iz tog perioda, kako su ljudi mljeli brašno ili pravili hljeb, proizvodili struju, išli na vodu, pravili koncerte i predstave, živjeli uprkos činjenici da je grad bio pod opsadom, osuđen na smrt i svakodnevno granatiran. Bila bi to stalna postavka, osvijetljena strujom iz male centrale, slične onoj koju je u ratu napravio domišljati Juso Velić, automehaničar iz Goražda, jer struje nije bilo pa su poslije centrale po uzoru na Jusovu na Drini nicale kao pečurke.